Različite vrste streptokoka imaju jednu zajedničku karakteristiku – kao i sve bakterijske infekcije, liječe se antibioticima odabranim na osnovu antibiograma. Od određenih vrsta streptokoka možemo se zaštititi vakcinacijom, ali postoje i oni kod kojih imunizacija ne pomaže.
Beta hemolitički streptokok grupe A spada u glavne uzročnike upale grla, šarlaha, upale krajnika i angine. Najprisutniji je među vrtićkom i djecom školskog uzrasta.
Angina se manifestuje bolom u grlu, povišenom tjelesnom temperaturom i uvećanjem limfnih čvorova u predjelu vrata, a često se mogu uočiti i naslage gnoja na krajnicima. Antibiotsko liječenje daje željeni rezultat, a ukoliko se upale ponavljaju više puta u toku godine, sa ljekarom treba razmotriti mogućnost operacije krajnika.
Otitis media ili upala srednjeg uha se uglavnom javlja kod male djece, što je povezano sa specifičnom fizionomijom njihove Eustahijeve tube. Upalu prati intenzivan bol u uhu, posebno tokom spavanja i gutanja hrane, kao i visoka temperatura i neutješan plač ukoliko je u pitanju beba. Upala srednjeg uha ne mora uvijek biti izazvana bakterijom, već uzročnik može biti i virus. Bris i analiza sekreta, ukoliko je došlo do curenja uha i pucanja bubne opne, pokazaće koji je tip infekcije u pitanju. Vakcina štiti od težih formi pneumokoka i u slučaju virusnih upala nije efikasna.
Šarlah, sepsa i meningitis
Među zarazne bolesti izazvane streptokokom spada i šarlah. Jedan od prvih simptoma infekcije je povraćanje, koje može i izostati. Pored temperature i bola u grlu, za ovo oboljenje karakteristično je crvenilo obraza, osip po telu, kao i specifičan izgled jezika, tzv. malinasti jezik. Potencijalni problem može biti to što se na samom početku bolesti specifični simptomi još uvek ne ispoljavaju. Povraćanje i povišena temperatura mogu zavarati i odložiti liječenje jer ih roditelji povezuju sa bezazlenom stomačnom infekcijom i ne pridaju im posebnu pažnju. To je velika greška jer neliječeni šarlah ili kasno započeta terapija mogu dovesti do trajnih oštećenja zglobova i srca. Dijagnoza se potvrđuje brisom, a antibiotsko liječenje traje najmanje 10 dana.
Dok se angina i šarlah češće javljaju među djecom, crveni vjetar je tipičan za stariju populaciju. Bolni crveni osip na potkolenicama i povišena temperatura su prepoznatljiva obelježja ove akutne infektivne bolesti. Pneumokokni streptokok je često odgovoran i za upalu pluća. Kašalj, otežano disanje i povišena temperatura su najčešći simptomi, a dijagnoza se postavlja na osnovu slušanja pluća, laboratorijskih rezultata i analize sputuma.
Ukoliko streptokok dospe u krv, nastaje sepsa. Nju je neophodno liječiti u bolničkim uslovima, primjenom antibiotika, a nekada je neophodan i hirurški zahvat. Trovanje krvi može dovesti do smrtnog ishoda, pa je važno što prije započeti sa odgovarajućom terapijom.
Ako pneumokok izazove upalu moždanih ovojnica, takođe je neminovna hospitalizacija. Glavobolja, povraćanje i visoka temperatura mogu ukazati na postojanje meningitisa, a dijagnoza se daje nakon urađene lumbalne punkcije.
Kako spriječiti širenje streptokoka?
S obzirom na veliki broj sojeva i različite načine prenošenja, teško je odrediti samo jedan vid prevencije. Streptokok se najviše i najlakše širi među djecom, koja veliki dio dana provode zajedno, u vrtićima i školama. Blizak kontakt i korišćenje zajedničkih igračaka i sportske opreme olakšavaju širenje bakterije koja se uglavnom prenosi kapljično, preko pljuvačke. Veći broj oboljelih javlja se u septembru, na samom početku školske godine. Situaciju komplikuje to što su pojedina djeca samo kliconoše, što znači da prenose streptokok, ali nemaju nikakve propratne simptome koji bi to nagovjestili.
Često pranje ruku, dezinfekcija igračaka i namještaja, izolacija bolesnika i izbjegavanje kontakta sa onima koji su zarazni preporučuje se ne samo za suzbijanje infekcija izazvanih streptokokom, već i za bilo koje druge. Boravak napolju ili u provjetrenim prostorijama, kao i zdrava hrana koja će pomoći da imunitet bude snažan, takođe su od koristi.
Koji je antibiotok najbolji za streptokok?
Pojedini sojevi bakterija karakterističnih za bolničku sredinu izuzetno su otporni na antibiotike i pravi je izazov pronaći lijek ili kombinaciju lijekova koja će ih uništiti.
Do dobijanja rezultata laboratorijskih analiza ponekad prođe i nekoliko dana, pa ljekar terapiju može odrediti i empirijski. Na osnovu pregleda i postojećih simptoma, on može pretpostaviti koji soj bakterije je izazvao infekciju. Da li je pretpostavka bila tačna ili pogrešna pokazaće se mikrobiološkom analizom. U nekim slučajevima čekanje na antibiogram može biti veoma opasno, pa se terapija iz tog razloga započinje što prije, a koriguje u hodu, nakon prispjelih rezultata.
Antibiogram će pokazati koja vrsta antibiotika je najpogodnija za liječenje postojeće infekcije ili stanja. Da bi se izbjegle gljivične infekcije, antibiotsku terapiju uvijek treba da prati uzimanje probiotika. Oni će obnoviti crijevnu floru, ojačati imunitet i pomoći da se u tijelu poveća broj korisnih bakterija. Da bi ispoljili maksimalno dejstvo, ne treba ih piti neposredno prije ili poslije antibiotika, već sa razmakom od nekoliko sati.
